ADD ANYTHING HERE OR JUST REMOVE IT…

Blog

Neobična ratna priča

Ovo mi je pričao glavni akter, Krezo, moj veliki kućni prijatelj, jedno tri stotine puta. U augustu 2018. godine, baš u “monaku” koji se spominje, spustio sam priču na papir, od prve do zadnje riječi, onako kako sam je čuo, bez točki, zareza, velikih slova i uljepšavanja. Ona se odigrala devedesetih na ratnim daskama Novog Travnika. Da li je kašika poštedjela Krezu rata još koji put, nije mi poznato. Morat ću ga pitati.

i jebi ga
prošo i taj rat
sto puta sam molio boga da me rani
samo da idem malo kući
dosadno

ja ti tako jednom na položaju
dosadno meni bolan
ne znam šta ću
vamo tamo
a ja uzmem kašiku
i tučem se kašikom
vako (demonstrira)
znaš ti za to

samo se kašikom tućeš rođo
otekla ruka vaka
i ja ti doktoru istu noć
kae on šta je
vamo tamo
reko pao
kae on aj otiđi slikaj

ja otišo
i dobijem 5 dana poštede
u reko dobro (gladi se po bradi)
ja došo vamo valentini
viće ona
majku ti jebem šta si radio
ništa
lažeš
jesil se kašikom tuko
jesam
znala sam

jebi ga rođo
5 dana poštede
to ti u ratu dođe ko 5 dana
mahanja lepezom u tućepima
samo jarane da nisi u rovu

odem ti ja vamo gore iznad monaka
kod lucije u baštu
vadim luk
vadim krompir
to se puca
meci lete okolo

al nije meni što se puca
meni je da luce ne vidi
oće naoštrit kalaš po meni
zbog glavice luka

i dođem ti ovdje kod valentine
smotamo kukuruz
zapalimo
pržimo krompiriće na vatri
sjeci luk
dobro je bolan bilo

i prođe tako sve

podijeli s prijateljima

Facebook
WhatsApp
Twitter
Sandro SLAVNIĆ

Sandro SLAVNIĆ

©SANDROTELLINGSTORIES

čitaj slijedeće

Košarica
Trgovina
Wishlist
0 artikala Košarica
Moj račun

sandrotellingstories