ADD ANYTHING HERE OR JUST REMOVE IT…

Blog

Rim na četiri dana

Novembar i februar, za ovaj blog, osim što su dio ekipe čija imena završavaju na slovo „R“ i što su naravno neizbježni, sastavni dio zimskog doba sjeverne polutke imaju još nešto zajedničko: grad Rim.
rim na 4 dana

Neobična korelacija nastala je kroz moju odluku da nekoliko novembarskih dana provedenih u Rimu iscijedim na tastaturu i objavim u ovom blogu – u februaru. Zbog čega je to tako, ne pitaj me, predlažem da se udobno smjestiš i sa mnom guštaš sjajnu vožnju kroz Roma Capitale. Nemoj da brineš, neću te gnjaviti s dosadnim povijesnim činjenicama i informacijama. Za sve što te zanima – feel free to google. A sad idemo.

Processed with RNI Films. Preset 'Agfacolor 40's'

Processed with RNI Films. Preset ‘Agfacolor 40’s’

Poprilično udoban let iz Beča trajao je oko sat vremena. Aeroporti di Roma, na koji sam sletio, nalazi se oko 30 kilometara od Rima. Za 30 minuta i s 14 € manje u džepu stigao sam Leonardo Expressom na glavni kolodvor Termini gdje me je zatekla buka, žamor i ogromna gužva – nešto bez čega Termini uopće ne možeš zamisliti. U Rimu postoji mnogo uličnih prodavača koji „valjaju robu ispod ruke” (Igračke i sitnice, šta li ste pomislili?). Možete ih zateći na svakom hotspotu u gradu. U mom osobnom kodeksu postoji pravilo da od njih nikada ništa ne kupujem, međutim, svemir je ovaj put odlučio drugačije: Netko je zaboravio zavrnuti nebesku slavinu pa sam na izlazu sa stanice Termini bio primoran kupiti kišobran. Samo jednom, 2011. godine gurkao sam se u rimskom javnom prevozu, a sada su kiša i prilika za sličnu avanturu bile tu. Kod Terminija sam se ukrcao u autobus u kojem je prokišnjavalo, vjerujte mi na riječ, kao da krov ne postoji.

Gužva na stanici Termini

Gužva na stanici Termini

Nakon 6 ili 7 stanica izašao sam kod Piazze Venezie i laganim korakom stigao na Piazzu della Rotondu na kojoj se nalazi čuveni Pantheon i moj smještaj za naredna četiri dana. Domaćin, ljubazni Italijan (moje skromno mišljenje: Italijani su najbolji frajeri na svijetu) u 10 minuta je objasnio kako da njegov stan ne demoliram i nakon check outa ostavim u prvobitnom stanju. Poslije njegovog odlaska poslikao sam dvospratni stančić s pogledom na Panteon, pronađen na Bookingu.

Dok se nalazim u taxiju glavom mi tutnjaju misli o tome gdje sam pojeo najbolju pizzu ikada. Zaključujem da je to bilo prije nekoliko godina u pizzeriji u koju sam se uputio. Pizzeria Al Forno Della Soffitta nalazi se u ulici Via Piave 61 i po mom mišljenju i ukusu prave najbolju pizzu u ovom dijelu svemira. Moram spomenuti da sam također dobru pizzu pojeo u New Yorku u američkoj podružnici pizzerie Sorbillo iz Napulja. O tome drugom prilikom.

Picmajstori u omiljenoj pizzeriji

Picmajstori u omiljenoj pizzeriji

Postoji 4 vrste italijanske pizze:

Pizza Napoletana

Napuljci kažu da je pizza rođena u njihovom gradu. Okrajak je debeo i mekan. Na originalnoj Napoletani nalaze se samo rajčica, mozzarella i bosiljak i eventualno maslinovo ulje.

Pizza Romana

je totalna suprotnost Napoletani. Okrajak je tanak i hrskav i klasik ove vrste je Capricciosa pokrivena šunkom, šampinjonima, maslinama, rajčicom, jajetom i artičokama.

Pizza Siciliana

i „spužvasta“, debela American style pizza imaju nešto zajedničko: Sicilijance koji su u prošlosti emigrirali u Ameriku. Nije po mom ukusu, ali vrijedi probati parče Sfincioneta.

Pizza Bianca

Pizza bez sosa – nisam probao, kada probam, javim.

moja pizza @ Al Forno Della Soffitta

moja pizza @ Al Forno Della Soffitta

Pizzeria Al Forno Della Soffitta je prijatno i uvijek dupke puno mjesto. Ponekad sam vršio rezervaciju stola, ali nije neophodno, ako u datom trenutku nema slobodno mjesto, ljubazni manager će te zamoliti da pričekaš 5 do 10 minuta i nakon toga te dovesti do tvog stola. Pizze koje se „krčkaju“ u krušnoj peći su Napoletane i vrsne su, a cijene za dobivenu kvalitetu pristojne i kreću se između 7 i 12 €. Poslije ove večeri u pizzeriju sam se vraćao čak četiri puta.

pizza Buffalina ove pizzerije osvojila prvo mjesto na takmičenju

pizza Buffalina ove pizzerije osvojila prvo mjesto na takmičenju

Nakon pizze lagana šetnja uvijek godi. Za petnaest minuta našao sam se na Španskom trgu, zapalio jednu cigaretu, malo „prođikao“ čaršijom i ostatak večeri prespavao.

Koloseum

Koloseum

Naredno jutro, kao i svako drugo provedeno u gradu, bilo je oblačno, bez kiše, ali, hej, ipak je to Rim. Ovdje je sve magično. Sivilo bačeno na grad uvaljano je u šljokice. Smorio bih te ako bih pisao o svakom napravljenom koraku, skratit ću i samo reći da sam se prvog jutra uputio prema Koloseumu, rimskom amfiteatru. Ovdje postoji nekoliko mjesta na kojima možeš napraviti odlične fotografije za Instagram, isprobaj.

Ono što ne vidimo na društvenim mrežama i o čemu se ne priča.

Ono što ne vidimo na društvenim mrežama i o čemu se ne priča.

Centar Rima je doslovno sve što obuhvata stari grad, ali kada bismo u određivanju morali biti konkretni, zaključili bismo da se sve vrti oko jedne ulice. Ako krenemo od Koloseuma preko Piazze Venezie (ovdje se nalazi zgrada s koje je Benito Mussolini poveo Italiju u drugi svjetski rat) ući ćemo u dugačku ulicu Via del Corso, uz čiji duž se s lijeve i desne strane nalaze  znamenitosti poput: poznata Fontana di Trevi , Pantheon, Piazza Navona, Španski trg i stepenice, Augustov mauzolej, Piazza del Popolo, itd.

Španski trg i stepenice, u pozadini crkva Trinita dei Monti

Španski trg i stepenice, u pozadini crkva Trinita dei Monti

Naravno, mnoge znamenitosti se nalaze širom grada, ali koju god posjetili, uvijek ćete se vraćati u Via del Corso. Barem ja jesam.

rijeka Tibar i Trastevere s druge obale

rijeka Tibar i Trastevere s druge obale

Jedno jutro prešao sam preko rijeke Tibar i došao u nekadašnju radničku četvrt Trastevere, također jedan od prelijepih hotspotova ovog grada. Odatle sam za nekih 10 minuta stigao na Avetinsko brdo u Park naranči, (Giardino degli Aranci) s kojeg se pruža, kako kažu, sjajan pogled na grad. Park je poznat po tome jer se u njemu nalazi nekoliko desetina narančinih stabala.

Bolji pogled imao sam sa Terazze del Pincio na koju možeš doći preko Španskog trga. Razlog mog dolaska na ovaj brežuljak nalazi se 5 minuta od parka:

Najpoznatija ključaonica na svijetu

Ekipa na snimanju

Ekipa na snimanju

Kada sam stigao, ekipa jedne italijanske televizije radila je reportažu o vratima doma malteških viteza koji su zapravo vlasnici najpoznatije ključaonice na svijetu. Kada god ovdje došao, zateći ćeš barem nekog tko želi proviriti kroz ključaonicu i kroz park vidjeti kupolu bazilike svetog Petra. Ovako to izgleda s mojom kamerom:

pogled kroz ključaonicu

pogled kroz ključaonicu

Sišavši s brežuljka ukrcao sam se u autobus (Linija 23) i švercao se do Vatikana. Priznajem, strepio sam od konduktera i ujedno se dobro zabavio.

Vatikan i bazilika

Vatikan i bazilika

S kupole Bazilike svetog Petra pruža se neprikosnoven pogled na grad, međutim, zbog ogromne gužve odustao sam od posjete i vratio se u grad, na Piazzu Navonu.

Piazza Navona

Piazza Navona

Na početku teksta napomenuo sam da se u gradu nalazi mnogo ljudi, većinom migranata koji „valjaju robu ispod ruke“. Veoma su vješti i previše naporni. U rukavu imaju mnogo fora na koje će prosječan turist sigurno pasti. Mene je npr. jedan Afrikanac na piazzi Navoni, samo da uđe u razgovor sa mnom, upitao da li sam iz Afrike jer mnogo ličim na Afrikanca. Da bih negirao njegovu tvrdnju morao bih ući u diskusiju s njim, objašnjavajući kako sam Bosanac iz zemlje s druge strane Jadrana, na što bi on iz džepa izvadio narukvicu kineske proizvodnje i ugurao je u moju ruku. Ja bih se nećkao – slab na njegovu sudbinu, ali kako je on vješt, učinio bi da ja ostanem bez nekoliko eura manje u džepu i s narukvicom u ruci koja mi uopće ne treba. Ovo je jedan mogući scenario, da bi izbjegao ovakvu ili slične situacije najbolje je ignorirati ove prodavače i nastaviti raditi ono što radiš.

Šoljice @ La Casa del Caffe Tazza D’oro

Šoljice @ La Casa del Caffe Tazza D’oro

Italijanski način ispijanja kafe je jedinstven: S nogu i u par minuta. Da bih se u to uvjerio, sjeo sam u pravi italijanski kafić blizu Panteona, u La Casa del Caffe Tazza D’oro. U kafiću postoji ogroman šank i možda 2-3 sjedeća mjesta, bez stolova.

Dobar sladoled može se pojesti na više mjesta u gradu. Na mom jeziku još uvijek je sjajan okus sladoelda iz VenKiJa. Interijer u Venchiju (www.venchi.com) na Via del Corso mami znatiželjne poglede: Zid s kojeg teče čokolada.

Panteon iz moje sobe

Panteon iz moje sobe

Jedne večeri sa sladoledom u ruci sjeo sam ispred fontane koja se nalazi nasuport impresivnom Panteonu. Taman kada sam završio s čokoladom i navalio na fantastični mango, prišle su mi četiri djevojke upitavši me da li je ovo Panteon. Ništa ne bi bilo čudno da prst jedne od njih nije bio uperen u fontanu koja se nalazila iza mene. Živa istina. Lagano sam ustao i okrenuo njen prst uperivši ga u ogromnu crkvu. Excuse my French, but what the fuck? Njih to uopće nije zabrinulo, izvadili su svoje telefone, petnaestak minuta se bavile fotografijom i otišle. Tebe, koji čitaš ovo, molim da ne budeš turist ove vrste.

Jedna od brojnih crkava u Rimus. Preset 'Agfacolor 40's'

Jedna od brojnih crkava u Rimu

Mnogo lijepih uličica naći ćeš u cijelom Rimu, akcent bih stavio na kaldrmu oko Piazze Navone, Španskog trga i četvrti Rione i Monti. U gradu se nalazi preko 900 crkava i svaka plijeni pažnju na svoj način. Primjetit ćeš da se u Rimu na svakom uglu nalaze policija i vojska. Poslije svega što se u svijetu dogodilo, sigurnost u Rimu podignuta je na zavidan nivo i moram priznati da se ovdje čovjek za nekoliko klasa sigurnije osjeća nego u drugim metropolama.

Što se shoppinga tiče, u januaru sam se uvjerio da Rim zaostaje za Milanom. Na Via del Corso nalazi se upečatljivi flagship store Zare na četiri sprata, a odmah preko puta nje Galleria Alberto Sordi sa nekoliko značajnijih trgovina. Inače, mnogo je trgovina na Via del Corso. Vrijedi posjetiti i ulicu Via Cola di Rienzo koja vodi prema Vatikanu. Nekoliko urbanih shopova naći ćeš u četvrti Rione i Monti. Na Španskom trgu i uličicama oko njega nalaze se mnoge, ako ne i sve luksuzne trgovine. Činjenica je da većina ljudi izbjegava ove trgovine smatrajući da se u njima ne nalazi ništa što bi sebi mogli priuštiti. Ako si do sada izbjegavala/izbjegavao Gucci, Versace, Fendi, Louis Vuitton, etc, onda je krajnje vrijeme da to promijeniš. Dopusti da ti otvore vrata i ugoste te. Razgledaj krpice i probavaj ih, usisaj svu energiju i ambijent kojim odiše jedan luksuzni shop. Na kraju se zahvali i uđi u drugi. Ponovi. Vremenom će se promijeniti postavke u svemiru i tvom samopouzdanju bit će udaren svjež malter, a tvoja uvjerenja bit će pogodna za promjene. Osjećaj se moćno. Nikome ne piše na čelu na koliko novčanica počiva. Ali iz samopouzdanja i energije čovjeka se može mnogo toga pročitati. Stoga se osjećaj moćno i budi moćan.

Spomenik Viktoru Emanuelu II

Spomenik Viktoru Emanuelu II

Ukratko ( Jesam li stvarno napisao „ukratko?!), to bi bilo to što se tiče Rima, mnogo sam toga izostavio jer nisam želio da se ovo pretvori u klasični blog – report gdje čitaoca smaram iz korak u korak. Da bih pojednostavio čitanje pisao sam u jednini, iako u Rimu nisam bio sam. Za mnoge fotografije i ostvarene ideje zaslužna je moja druga polovina. Predložio bih da putuješ kada god možeš, gdje god možeš i što duže možeš. I da, gdje god bio – probaj da se izgubiš. Dobro je imati grubi plan, ali probaj da izbiješ predviđene rute iz glave. Mnoge sjajne stvari pronaći ćeš tek kad skreneš s puta.

podijeli s prijateljima

Facebook
WhatsApp
Twitter
Sandro SLAVNIĆ

Sandro SLAVNIĆ

©SANDROTELLINGSTORIES

čitaj slijedeće

Košarica
Trgovina
Wishlist
0 artikala Košarica
Moj račun

sandrotellingstories